Naziv nacionalnog parka potiče od naziva istoimene planine, a naziv Fruška gora nosi u svom pridevskom obliku etnik Frug u značenju "Roman", te na taj način ime ove planine čuva uspomenu na jednu etničku zajednicu koja je davno nestala iz ovih krajeva. Fruška gora je proglašena nacionalnim parkom 1960. godine, u cilju obezbedjnja trajne zaštite i unapredjenja njenih prirodnih vrednosti i lepota. Područje aktivne zaštite obuhvata 25 525 kvadratna kilometra.

Fruška gora je usamljena ostrvska planina Panonskoj niziji. Prema jugu i severu Fruška gora je jako razudjena planinskim i rečnim tokovima, pri čemu se od glavnog uskog grebena pruzaju pojedinačni, bočni grebeni, najčešće sa vrlo strmim padinama.

Lokacija, specifična geološka istorija, različiti mikro-klimatskim uslovi, čine ovu planinu veoma interesantnom i vaznom za različite naučne oblasti. Zahvaljujući jedinstvenim i veoma brojnim fosilnim ostacima flore i faune, Fruška gora se naziva i "ogledalom geološke prošlosti".

Osnovna karakteristika ove oblasti je postojanje brojnih ugrozenih, retkih i zaštićenih biljnih i zivotinjskih vrsta. Pašnjaci i plodno zemljište, vinogradi i voćnjaci, ukrašavaju padine i nize delove Fruške gore, dok su površine koje se nalaze visinama iznad 300 metara nadmorske visine pokrivene gustim, listopadnim šumama. Posebnu vrednost i biser Fruške gore predstavlja 17 pravoslavnih manastira, poznatih po specifičnoj arhitekturi, bogatim riznicama, bibliotekama i freskama. Fruška gora takodje krije i brojne arheoloske lokalitete iz praistorijskog i istorijskog perioda.

Zahvaljujući bogatstvu prirodnih resursa, predivnim pejzazima, izuzetnom šarmu i lepoti ove planine, Fruška gora je idealno mesto za odmor i rekreaciju koje će vas pribliziti prirodi.

Hidrografska mreza Fruške gore veoma je gusta i relativno pravilno rasporedjena. Površinske vode su predstavljene izvorima, vrelima, gustom rečnom mrezom, barama i veštačkim jezerima. Hidrografija ove planine rezultat je relativno velike količine padavina, geološkog sastava i večeg broja stalnih izvora. Brojnost potoka na glavnom planinskom vencu uticao je na površinsku ograničenost njihovih slivova, što ističe značaj stalnih izvora.

Istočni i zapadni niski ogranci Fruške gore hidrografski se razlikuju od bila. Ove oblasti su vodom siromašne, što je posledica promene u nadmorskoj visini, geološkom sastavu, godišnjoj količini padavina i vegetaciji. Za razliku od glavnog venca koji obiluje vodom, istočni greben je izrazito bezvodan kraj.

Severne padine obiluju dubokim dolinama u gornjim i srednjim tokovima, dok su u donjim tokovima doline proširene i grade uske dolinske ravni. Najduzi potoci i reke nalaze se na severnoj padini Fruške gore, jer se sa venca izduzene planinske kose ponegde spuštaju sve do obale Dunava. Što se juznih padina tiče, samo izvorišni delovi potoka pripadaju oblasti Fruške gore, i imaju duboke i izrazite doline bez dolinskih ravni; potočne doline se preko lesnih zaravni proširuju i polako gube svoj karakter. Potoci juzne padine znatno su kraći u odnosu na potoke severne padine, pošto relativnu visinu bila Fruške gore smanjuje sremska lesna zaravan. Većina ovih potoka (i severne i juzne padine) vrši intenzivnu dubinsku eroziju terena.

Što se vodnog rezima tiče, fruškogorski potoci nose najveće količine vode u rano proleće i u kasnu jesen. Najveći broj potoka presušuje sredinom leta i ostaje takav do sredine jeseni. Drugi period je (kada je količina vode mala, ali potoci ne presušuju) krajem zime. Ova kolebanja vodostaja u potocima ne podudaraju se sa godišnjom raspodelom padavina